Polifonija kod digitalnog klavira — 64, 128 ili 256 glasova?

Što je polifonija, zašto 88 tipki ne znači 88 glasova i kada ih uistinu počne nedostajati. Objašnjenje bez žargona, s praktičnim primjerima.

Polifonija spada u one podatke koji stoje u svakoj tablici, a malo tko zna reći što točno znače. Prodavači rado ističu veći broj, kupci kimaju — i tu razgovor završava.

Vrijedi to razumjeti, jer je to podatak koji kod nekih primjena nema nikakvo značenje, a kod drugih odlučuje hoće li tonovi tijekom sviranja početi nestajati.

Što je polifonija

Polifonija je najveći broj tonova koje instrument može proizvoditi istodobno. Nije riječ o broju tipki koje možete pritisnuti, nego o broju zvučećih uzoraka koje procesor drži u istom trenutku.

I tu se javlja prvi nesporazum: kad imam deset prstiju, čemu mi 128 glasova?

Zašto deset prstiju troši znatno više od deset glasova

Zato što ton ne prestaje u trenutku puštanja tipke. Glasovi se troše na nekoliko načina odjednom.

Pedala sustain

To je glavni potrošač polifonije. Dok držite pedalu, svi odsvirani tonovi i dalje zvuče — i oni s kojih su prsti odavno sišli. Pri pasaži s pedalom može istodobno zvučati nekoliko desetaka tonova.

Stereofonski zvukovi

Mnogi klavirski zvukovi uzorkovani su u stereu. Jedna pritisnuta tipka tada troši dva glasa, a ne jedan.

Slojevi boja

Funkcija Dual, dakle polaganje dviju boja na istu klavijaturu — primjerice glasovir s gudačima — udvostručuje potrošnju. U spoju sa stereom jedna tipka može zauzeti četiri glasa.

Pratnja i metronom

Automatska pratnja znači daljnje instrumente koji sviraju usporedno. I svaki od njih troši glasove.

Koliko ih dakle stvarno treba

Jednostavan račun za uobičajenu situaciju: svirate skladbu s pedalom, sa stereofonskim zvukom glasovira, u gušćem slogu. Deset prstiju, stereofonski zvuk, raniji tonovi koji još odzvanjaju — mirno prelazite 60 glasova.

Odatle praktični pragovi:

• 64 glasa — dovoljno za jednostavno sviranje bez pedale i bez slaganja boja. Uz obilno pedaliziranje može uzmanjkati.
• 128 glasova — udobna razina za učenje i sviranje kod kuće, i uz pedalu i pratnju.
• 192 ili 256 glasova — zaliha za gust slog, slaganje boja i rad s podlogama.

Kako prepoznati da je glasova nestalo

Znak je prepoznatljiv i lako ga je uočiti kad znate na što paziti: najstariji tonovi prerano utihnu. Svirate s pedalom, gradite zvuk, a raniji tonovi nestaju iako bi još trebali odzvanjati.

Instrument se ne zaglavi niti izobličuje — naprosto „odsiječe“ najstariji ton kako bi oslobodio glas za novi. To je uobičajeno ponašanje, a ne kvar.

Ako to pri svojem sviranju nikad niste čuli, polifonija vašeg instrumenta dostatna je.

Vrijedi li doplatiti za veću polifoniju

Ovisi o tome kako svirate.

Nema većeg značenjaako učite od temelja, svirate melodije i jednostavne pratnje te pedalu rabite štedljivo.

Ima značenjeako svirate romantični repertoar s razvijenom pedalizacijom, volite slagati boje funkcijom Dual ili radite s pratnjama i podlogama istodobno.

Pošteno je ipak reći da polifonija stoji daleko iza klavijature i zvučnog sustava u redoslijedu stvari na koje vrijedi potrošiti novac. Instrument s boljom mehanikom i skromnijom polifonijom bolja je kupnja nego obratno.

Na što umjesto toga obratiti pozornost

Pri izboru klavira za učenje mnogo su važniji:

• mehanika klavijature — utežena s čekićima kao kod V9N i V10NB, ili poluutežena kao kod V5N,
• snaga i kakvoća ozvučenja — 2 × 12 W s procesorom DSP 16 × 24 bita kod modela V9, V10 i V11 naspram 2 × 10 W kod V5,
• potpuna pedalna jedinica sa sustainom, softom i sostenutom,
• izlazi za slušalice — dva kod viših modela.

Sažetak

Polifonija je zaliha snage procesora, a ne broj prstiju. Troše je pedala, stereofonski zvukovi i složene boje, pa brojke reda 64 ili 128 nisu pretjerane. Za učenika i sviranje kod kuće to je ipak podatak drugorazredan — kakvoću instrumenta prije svega odlučuje način na koji radi klavijatura.

Specifikacije svih modela naći ćete u odjeljku digitalni klaviri.